Holy: Kome Plenković farba oči?

„Reprezentativci kao razmažena derišta“

„Moram reći da se jako čudim Hrvatskom rukometnom savezu i rukometnoj reprezentaciji jer je to pucanje samom sebi u glavu. Oni su dopustili da osvajanje brončane medalje bude potpuno zasjenjeno likom Marka Perkovića Thompsona. Mogu samo pretpostaviti da se osjećaju nedovoljno važnima da bi imali samostalnu proslavu, nego su valjda morali pozvati Thompsona kako bi podigli značaj proslave, jer je on u njihovim glavama očito puno važniji i bitniji nego što su oni.

To je bio njihov trenutak, trebali su ga iskoristiti za slavljenje vlastitog uspjeha, a ne da sve bude zasjenjeno time hoće li Thompson biti na tom dočeku ili ne. Mene to podsjeća na ponašanje razmaženog derišta u supermarketu koje nije dobilo svoj omiljeni slatkiš pa se onda histerično baca po podu i radi scenu“, napominje Holy pa nadodaje:

„Znali su kakva je situacija Grada Zagreba i tog pjevača. Inzistirati na tome – znali su kakva će biti reakcija. To je, u suštini, bila čista provokacija, ali mi nije jasno koja je ideja iza te provokacije. Ako su htjeli doček na kojem će se slaviti njihov uspjeh, nisu trebali postavljati takve glupe zahtjeve.“

„Zna se tko je Thompson i koje vrijednosti donosi“

„Neki kažu da im situacija nije bila poznata? Zna se tko je Thompson i kakve on vrijednosti donosi. On može govoriti što god želi, ali svi znamo što znači pozdrav koji kliče na svojim koncertima. Možemo se praviti blesavi i govoriti da je to povezano s Domovinskim ratom, ali nije. Znamo u kakve se uniforme oblačio i s kakvim se fotografijama slikao.

Ukupna javnost sigurno nije na istom tragu kao i rukometaši. Neka je na njihovom dočeku bilo 10 tisuća ljudi – u Zagrebu živi 800 tisuća građana. Ne bih se složila da su svi oduševljeni time što je Thompson bio na Trgu bana Jelačića. Ja u svakom slučaju nisam.“

„Kome Plenković farba oči?“

Na pitanje kako komentira ono što se kasnije dogodilo, Holy kaže:

„Argumentacija u kojoj se Andrej Plenković prikazuje kao svojevrsni Robin Hood koji uzima ‘bogatima’, odnosno Gradu Zagrebu, njihove resurse moći kako bi ih dao ‘siromašnima’, odnosno građanima, i tako im pružio radost i veselje, kao nekakav dobročinitelj, izvan je svake pameti.

Ako je on tako dobar i veliki humanitarac, imamo cijeli niz drugih problema koji su daleko važniji od dočeka rukometaša, a na njih nije reagirao na isti način. Ovo je bio jasan trenutak – Gradska skupština donijela je zaključak, nitko ga u pravnom smislu nije problematizirao, a Vlada si daje ovlasti jedinica lokalne i regionalne samouprave. Kome on farba oči?“